Žene savremenog doba prosečno žive preko 70 godina što znači da gotovo trećina njihovog života pripada periodu postmenopauze. Menopauza je poslednja menstruacija ali se definiše retrogradno po prolasku godinu dana od poslednjeg menstrualnog krvarenja. U našem podneblju to se najčešće dešava oko 50.godine. Postmenopauza je razdoblje života žene od menopauze ali s obzirom da se promene u organizmu dešavaju postupno. Perimenopauza je period koji obuhvata par godina pre same menopauze kada su učestali poremećaji menstrualnih ciklusa. Klimakterijum (klimaks) je period u kom se postepeno gasi hormonska funkcija jajnika a počinje krajem reproduktivne sposobnosti žene. Pre klimakterijuma postoji period smanjene reproduktivne sposobnosti i on počinje 10 godina pre poslednje menstruacije – prelazno razdoblje.

Jajnik zapravo počinje da „stari“ već u toku fetalnog života jer od biološkog potencijala u 20-oj nedelji trudnoće pa do rođenja broj jajnih ćelija se smanji 10 puta. U periodu do puberteta nestane još dosta jajnih ćelija a tokom reproduktivnog razdoblja života žene se sa svakom ovulacijom – stvaranjem 1 zrele jajne ćelije, u kvalitativnoj selekciji „potroši“ još 1000 – 2000 jajnih ćelija.

Zbog svega toga u prelaznom periodu se javlja neravnoteža hormona jajnika – estrogena, progesterona i androgena (testosteron i androstendion) pa se javljaju i prvi simptomi: učestale menstruacije i neregularna krvarenja, izraženiji znaci premenstrualnog sindroma, glavobolje, vazomotorne smetnje (talasi toplote i noćno preznojavanje), promene apetita, nesanica, razdražljivost, emocionalna nestabilnost, sklonost depresiji, akne i pojačana maljavost, zaboravnost, slabljenje koncentracije i pad libida a kasnije u postmenopauzi i urogenitalne tegobe u smislu atrofije epitela polnog trakta, poremećaji mokrenja, promene na zglobovima i osteoporoza – razređenje kostiju i sklonost prelomima

Ne moraju sve navedene promene da se jave kod svake žene. U svakom slučaju treba razjasniti mnoge uvrežene zablude i strahove u vezi hormonske terapije. Svakako vrstu i dužinu terapije treba odrediti individualno, neophodne su redovne kontrole radi praćenja efekta terapije i traženja znakova ev.nepovoljnog uticaja lekova ali uvek treba imati na umu da su zahtevi današnjeg načina života znatno povećani i da postoji potreba za dobrom „kondicijom“ i visokim sposobnostima i u starijem životnom dobu.

NAZAD