Embolija pluća (EP) nastaje kada se tromb fragmentiše i odvojeni delovi (tromboembolusi), nošeni strujom krvi, dospeju u pluća. To je zapravo ” plućni infarkt”. Izvori embolusa u ovom slučaju su trombi koji se formiraju negde u venama tela (u stomaku, nogama i sl.) i od kojih se otkida deo i izaziva plućnu emboliju.
Simptomi
Plućna embolija uzrokuje dve glavne vrste poremećaja: hemodinamske i respiratorne. Hemodinamski poremećaji nastaju zbog sprečavanja normalnog toka krvi iz desne komore u plućnu arteriju ili kroz deo plućne vaskulne mreže. Pri tome je glavno stablo plućne arterije kritično me-sto na kome kroz relativno uzan krvni sud, dijametar glavnog stabla plućne arterije iznosi 2-5 cm, treba da prođe celokupna krv iz velikog u mali krvotok.
Veliki embolus koji opstruira obe grane plućne arterije, „jašući tromb”, dovodi do brze iznenadne smrti.
-Ako je embolus manji, ali dovoljno veliki da izazove smanjivanje protoka bar do 25%, tada on izaziva dve vrste poremećaja:
- zastoj krvi u desnoj komori koji se retrogradno prenosi na desnu pretkomo-ru i gornju i donju šuplju venu,
- povećana količina krvi u desnoj komori izaziva njenu dilataciju i čini da povećana količina krvi većom snagom udara u embolus, gurajući ga dublje u plućnu vaskulnu mrežu.
Lečenje
Ciljevi lečenja EP su potpora i održavanje života (u akutnoj fazi), zaustavljanje širenja tromboembolusa, pojačavanje (spontane ili indukovane) fibrinolize embolusa, i sprečavanje recidiva. Uz ranu dijagnozu i agresivno lečenje, većina pacijenata će preživeti EP, uz malu stopu recidiva. Težinu slike EP određuju veličina embolusa i bolesnikov kardio-pulmonalni status. Neki pacijenti tolerišu masivnu embolizaciju, dok oni sa narušenim kardio-pulmonalnim statusom loše podnose i male emboluse.
Primena kiseonika (preko maske ili nazalnog katetera) pomaže većini pacijenata, ali kod onih sa veoma izraženom hipoksijom može biti neophodna intubacija traheje i mehanička ventilacija. Hipotenzija, ili popuštanje srca, obično nalažu potrebu primene inotropnih agenasa i vazopresora.
Lečenje EP takođe obuhvata i antikoagulaciju, tromboliznu terapiju, kao i embolektomiju. Heparin je i dalje glavni farmakološki agens u lečenju EP. U odsustvu kontraindikacija, i.v. heparin bi trebalo primeniti čim se posumnja na EP i primenu nastaviti tokom sprovođenja dijagnostike. Intravenska primena heparina se nastavlja tokom 5-10 dana, ili duže (u prisustvu recidiva embolije, ili produžene aktivne tromboze u nogama ili karlici). Nakon akutne epizode, primenjuje se varfarin, tokom najmanje 3 meseca.