Site icon

Uretritis i cervicitis

Uretritis ili zapaljenje uretre je često uzrokovano infekcijom. Karakteristično je da se pacijenti žale na curenje iz uretre i tegobe sa mokrenjem koje spadaju u grupu dizuričnih tegoba. Pregledom se ustanovi da je curenje gnojavo ili gnojavo providno iz uretre. Najčešći uzročnik su bakterije, Neisseria gonorrhoeae i Chlamidia trachomatis..

Preporuka je da se mora urditi testisranje tj. bris uretre da se dokumentuje specifična bolest pošto oba uzročnika mogu dovesti do zdravstvenih problema koja su već u mnogim radovima poznati i objavljeni. Isto tako tačna dijagnoza je neophodna i za partnera i na taj način zaustavljanje daljeg širenja infekcije.

Tradicionalni dijagnostički algoritam uključuje mikroskopsko ispitivanje Gram obojenog preparata ureteralnog iscedka za gram negativne intraćelijske diplokoke i kulturu za N. Gonorrhoeae. Preporuka centra za kontrolu bolesti i prevenciju iz 2006. god koja je relevantna ustanova u svetu za ovaj medicinski problem je da ukoliko ne postoji mogućnost da se uradi testiranje indikovano je pacijenta tretirati empirijski za obe infekcije. To znači da ukoliko je klinička slika jasna treba dati antibiotik u nekim slučajevima i napamet.

Komplikacije uretritisa kod muškarca uključuju epididimitis, diseminovanu gonokoknu infekciju i Reiterov sindrom. Komplikacije kod ženskog seksualnog partnera mogu uzrokovati karličnu zapaljensku bolest, ektopičnu trudnoću i infertilitet.

Uzroci bolesti

Gonoreja je dijagnostikovana kada se nađe N. Gonorrhoeae bojenjem po gramu ili u kulturi.Negonokokni uretritis (NGU) kada se ne nađe gram negativni intracelularni mikroorganizam mikroskopskim ispitivanjem.

Chlamidia trachomatis je najčešća infekcija koja uzrokuje NGU. Odgovorna je za 23-55% slučajeva u objavljenim serijama, ali se mora naglasiti da je proporcija slučajeva niža u svakodnevnoj urološkoj praksi.

Prevalenca infekcije hlamidijom je različita u različitim starosnim grupama. Mnogo je manja pojava ove infekcije u starijih mškaraca. Dokazivanje ove infekcije je neophodno zbog odnosa sa partnerom, daljeg ispitivanja i tretmana infekcije.

Uzročnik najčešćih slučajeva nehlamidijalnog NGU je nepoznat. U nekim serijama značajno mesto, čak do 20-30% slučajeva igraju genitalne mikoplasme, Ureaplasma urealyticum i naročito Mycoplasma genitalium ili M. Hominis. Trichomonas vaginalis, protozoa parazit i herpes simplex virus (HSV) mogu takođe uzrokovati negonokokni uretritis. Testiranje i tretman ovih mikroorganizama se razmatra i vrši u situacijama kada NGU ne odgovara na predhodni tretman.

Dijagnoza bolesti. Kako dokazati uretritis?

Vema je važno dokumentovati uretritis jer neki pacijenti imaju simptome u odsustvu inflamacije. Uretritis se može dokumentovati prisustvom bilo kog od sledećih kliničkih znakova:

Ovaj test je brz, visoko senzitivan i specifičan.

Ukoliko se ne nađu ovikriterijumi koji su neophodni za dokaz uretritisa tada tretman može biti odložen. Pacijenta treba testirati za obe bakterije i Gonokok i Hlamidiu trachomatis.

Empirijski tretman i lecenjesimptoma bez dokazanog prisustva uretritisa je preporučeno samo za pacijente sa visokim rizikom za infekciju i obavezno je i dalje praćenje pacijenta. Empirijski treman treba da bude odgovarajući i za gonokok i za hlamidijalnu infekciju. Sexualni partneri takođe treba da budu tretirani na odgovarajući način.

Lečenje infekcije

Uretritis, cervicitis i udružene infekcije: preporučeni tretmani

Ovo su preporuke iz 2006. Godine centra za kontrolu i prevenciju seksualno prenosivih bolesti.

NAZAD

Exit mobile version