Search results for: “Hirurg”

  • Abdominalna hirurgija

    Abdominalna hirurgija podrazumeva hirurški zahvat organa unutar abdomena. Ovo uključuje hirurgiju
    želuca, žučne kese, tankog creva, debelog creva (kolona) , jetre, pankreasa, slezine, jednjaka i slepog
    creva (apendiksa). Razlozi za abdominalnu hirurgiju mogu biti: infekcija, obstrukcija, tumori ili zapaljenski
    procesi.

    Priprema za abdominalne operacije

    Prilikom preoperativne pripreme urade se laboratorijski testovi, snimak pluća i testovi za ispitivanje srčane funkcije uz konzultaciju internista i anesteziologa. Uklanjanje dlaka se vrši posebnim strojevima za skidanje dlaka neposredno prije operacije jer brijanje je povezano sa većom incidencijom infekcija zbog oštećenja kože. Koža se opere dezinfekcionim sredstvima od bradavica do pubične regije. Šest sati prije operacije se ne uzima hrana i tečnost.

    Postoperativno praćenje pacijenata

    Nakon operacije medicinske sestre provjeravaju sadržaje drenova, da li pacijent zadovoljavajuće diše i bilježe unos tečnosti, količinu izlučene mokraće i drugih tekućina. Pacijent se savjetuje da udahne duboko svaki sat, provjerava se prohodnost disajnih puteva, krvarenja rana i slično. Prate se vitalni parametetri pacijenta. Pacijenti ovisno o operativnom zahvatu ne uzimaju hranu na usta u periodu od nekoliko sati do nekoliko dana i u tom periodu primaju infuzione otopine.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”] NAZAD

  • Vaskularna hirurgija

    Vaskularna hirurgija je oblast hirurgije koja se bavi svim problemima vezanim za krvne sudove( arterijama, venama i limfaticima ). Poseban segment rada vaskularnog hirurga je angiologija, koja pre svega obuhvata dijagnostiku i konzervativno lečenje najrazličitije vaskularne patologije.

    Vaskularna oboljenja mogu biti lokalizovana na arterijama, venama i limfaticima. Najgrublje uzevši, oboljenja arterija se manifestuju ishemijom, a oboljenja vena i limfatika se manifestuju venskim ili limfnim zastojem (otokom). Pored oboljenja, značajne su i povrede krvnih sudova, pri čemu se povrede arterija manifestuju kliničkim sindromom hemoragije i/ili ishemije, povrede vena se manifestuju venskim krvavljenjem, a povrede limfatika limforejom. 

    Tegobe koje zahtevaju da se obavi pregled vaskularnog hirurga su: bol ili grčevi u rukama /nogama tokom određenih aktivnosti ili u određenom položaju, noćni bol koji remeti san, pojava rana koje ne zarastaju, prolazni ataci ishemije mozga (TIA) ili preležan moždani udar (CVI), gubljenje na težini i bol nakon uzimanja obroka, vidljive proširene vene na nogama, otok dela ili cele ruke/ noge sa ili bez promene boje i temperature kože i tako dalje.

    Pregled vaskularnog hirurga je složen specijalistički pregled, uglavnom je bezbolan i ne zahteva primenu invazivnih instrumenata (uobičajeno se koriste slušalice, traka sa centimetarskom podelom, eventualno manžetna za merenje krvnog pritiska). Traje prosečno oko 20-30 minuta, osim u složenijim slučajevima , kada je za dobijanje precizne dijagnoze potrebno uraditi i dodatna ispitivanja. Nije neophodna nikakva prethodna priprema bolesnika.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Color Doppler dijagnostika

     

    • Kolor doppler ehokardiografija

    Kompletan dinamski ultrazvučni pregled srca:

    -uvid u stanje srčanih šupljina i zidova ali i ponašanje zalistaka.

    -procena eventualnog prisustva urođenih srčanih mana, vrste mane i procena stepena ozbiljnosti kao i prognoza iste.

    -procena “snage” srca, kod bolesnika sa infarktom srca procena zahvaćene zone.

    -ozbiljnost nalaza i preporuka o daljem lečenju.

    -kontrola postoperativnog stanja srca i sl.

    Sastavni deo pregleda je i pregled srčane kese, određivanje prisustva tečnosti u njoj, terapija i praćenje toka bolesti.

    • Kolor doppler krvnih sudova vrata

    Pregledom karotidnih i vertebralnih arterija (najvažnije arterije vrata koje vode krv u mozak) danas se može pouzdano proceniti kvalitet krvnih sudova kao i količina krvi koja stiže do mozga. Na taj način, vrlo često, u mogućnosti smo da pouzdano pomognemo osobama sa omaglicama,vrtoglavicama, osećajem nesigurnosti. 

    U rizičnu grupu spadaju pacijenti koji imaju povišen krvni pritisak, naročito varirajući, koji je čest razlog za nastajenje šloga.Ne treba zanemariti ni genetsku komponentu,jer veoma često kod pacijenata kod kojih nailazimo na promene krvnih sudova koje prednjače u odnosu na životnu dob,kasnije u razgovoru,saznamo da su njihovi najbliži srodnici rano oboleli od krvnih sudova, srca ili zajedno.Pušači su takođe rizična grupa za nastajanje promena na krvnim sudovima.Od posebnog značaja je ovaj pregled za pacijente kod kojih se registruju ozbiljna suženja karotidnih arterija,što u perspektivi,ako se ništa ne preduzme,vodi trajnom začepljenju ovog krvnog suda sa mogućim teškim neurološkim komplikacijama a ne retko i smrću.Današnja vaskularna hirurgija je na tom nivou da se napred opisani problemi sa lakoćom rešavaju sa samo nekoliko dana provedenih u bolnici nakon operacije sa izuzetno retkim komplikacijama.

    • Kolor doppler krvnih sudova ruku (gornjih ekstremiteta)

    Pregled arterija obe ruke, od nivoa podključne arterije do završnih grana oko ručja podrazumeva registrovanje i najmanjih promena koje mogu da dovedu do suženja arterija kada se pacijenti žale na hladne ruke,promenu boje kože,trnjenje,bol… U mogućnosti smo da pratimo izged površnih i dubokih vena ruku kao i kvalitet protoka kroz njih, što je od posebnog značaja za procenu prisustva ili odsustva tromboze naročito ako postoji otok ruke, crvenilo,bol.

    • Kolor doppler krvnih sudova nogu (donjih ekstremiteta)

    Ako postoji bol (naročiti pri hodu),promena u boji kože,osećaj hladnoće u delu noge ili u celoj nozi, ..to je znak da postoje promene na krvnim sudovima, bilo kao suženje ili začepljenje arterije, koje se mogu precizno registrovati ovim pregledom.U rizičnu grupu naročito spadaju pacijenti koji imaju hipertenziju i srčane tegobe(angina pektoris, preskakanje srca), dijabetičari, pušači (pušačka noga), pacijenti sa povećanim vrednostima masnoće u krvi, oni koji imaju porodično opterećenje (šlog i infarkt u bližoj familiji). Takođe,otok noge,bol,crvenilo,.. zahteva hitan pregled kako bi se isključilo ili potvrdilo postojanje tromboze,posebno opasne tromboze dubokih vena nogu koja zahteva hitnu terapiju od strane vaskularnog hirurga ili čak hospitalizaciju jer postoji realna opasnost prodora trombnih masa u plućno tkivo sa ozbiljnim, često fatalnim ishodom ako se u kratkom vremenu ne preduzmu mere intenzivnog lečenja .

    • Kolor doppler krvnih sudova penisa i skrotuma

    Pacijenti koji imaju problem sa impotencijom i sterilitetom nophodno je da se podvrgnu ovom pregledu, jer suženje arterija penisa ili skrotuma dovode do loše ishranjenosti tkiva i utiču na potenciju. Pri povredama skrotuma i penisa kao i kod otoka, promena u boji i strukturi kože i drugim patološkim stanjima koje potiču od strane muških polnih organa, svakako ovaj pregled pomaže da se postavi prava dijagnoza, a potom i lečenje.

    • Kolor doppler abdominalne aorte

    Pregled trbušne aorte podrazumeva određivanje njenog pravca, položaja,izgleda zida i njegovog poprečnog dijametra (promera ) – ako postoji sumnja na proširenje aorte (aneurizma) i kvalitet protoka krvi u tom segmentu.Takođe aterosklerotske promene mogu da dovedu do jako izraženog suženja promera trbušne aorte ali i njenih magistralnih grana kojima se ishranjuju creva, bubrezi, jetra … ali i donji ekstrremiteti.Pacijenti koji imaju kardiovaskularne tegobe,dijabetičari,pušači,oni koji imaju povećane masnoće u krvi,oni sa porodičnim opterćenjem za ove bolesti kao i nakon trauma i drugih patoloških stanja, spadaju u grupu rizičnih pacijenata kod kojh se mogu naći promene na ovoj jako važnoj arteriji i blagovremeno potražiti savet vaskularnog hirurga ukoliko zatreba.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”] NAZAD

  • Hemoroidi

        Hemoroidi su otečene, proširene vene na analnom otvoru i zadnjem delu creva.

    Ovaj problem nastaje usled povećanog pritiska u krvnim sudovima u karlici, što ima za posledicu, da se krvni sudovi istežu, prošire, nateknu, upale i počnu da ispadaju (kvržice).

    U ranim fazama bolesti ispali hemoroidi mogu da se vrate u normalan položaj, ali u poslednjoj fazi više ne mogu da se povuku, već samo da se odstrane.
    Zbog današnjeg načina života i ishrane, kao i zbog stalnog porasta obolelih, hemoroidi predstaljaju savremenu bolest. 

    Uzroci nastanka bolesti su najčešće sledeći:

    •  neuredna stolica (dugotrajni zatvor ili proliv)
    •  neadekvatna ishrana (hrana siromašna vlaknima,konzumirajne alkohola)
    •  dugotrajno sedenje
    •  trudnoća
    •  analne infekcije

       Simptomi bolesti su:

    • bezbolno krvarenje – sveža krv nakon pražnjenja creva na toalet papiru ili WC šolji 
    • svrabi iritacija analnog područja
    • bol,nelagodnost u regiji anusa

    Hemoroidi se dele na:

    1. Unutrašnje iznad anusa
    2.  Spoljašnje potkožno oko anusa

    Podela hemoriodne bolesti prema stepenu težine:
     I STEPEN – krvarenje bez ispadnja kroz anus
     II STEPEN – ispadanje nakon pražnjenja creva uz spontano vraćanje
     III STEPEN – ispadanje koje zahteva manualno (ruČno) vraćanje
     IV STEPEN – ispadanje tkiva zahvaćenog trombozom, bez mogućnosti manuelnog (ručnog) vraćanja u analni kanal.

    Dijagnoza bolesti:
    Proktoskopija je jedini način sigurnog dijagnostikovanja i verifikacije hemoroida. Važno je pregledom isključiti postojanje drugih bolesti i stanja koje mogu davati slične simptme. Pregled je bezbolan, ne zahteva nikakvu pripremu creva, niti uzimanje lekova i traje svega nekoliko minuta. Sastoji se iz:

    • spoljašnjeg pregleda analne regije
    •  digitorektalnog pregleda
    •  anoskopije

    Anoskopija

          Anoskopija je metoda pregleda završnog dela probavnog trakta tj. pregled analnog kanala.
    Anoskopija se izvodi šupljim, kratkim, 10 cm dugim instrumentom (anoskop) koji omogućava prikaz svih anatomskih struktura analnog kanala kao i patološke promene u samom kanalu (hemoroidna bolest, fisure, fistule, abscesi, tumori).

       Lečenje:

           Higijensko-dijetetski režim:
    •  Regulacija praznjenja (Stolica ne sme da bude tvrda ili prolivasta)
    •  Izbegavati alkoholna pića, gazirane sokove, kafu, čokoladu….
    • Izbegavati jako začinjenu hranu narocito ljutu
    • Povećati dnevni unos tečnosti (2-2,5 lit./dnevno)
    • Konzumirati hranu bogatu vlaknima (vocei povrće)

           Konzervativni tretman:

    • antihemoroidalne masti i čepići
    • Higijena analnog predela
    • Sedeće kupke

          Interventne procedure:
    Ambulantnim zahvatima leče se hemoroidalna bolest I, II i blaži oblici III stepena. Tu spadaju:
    – Elastične Barronove ligature-podvezivanje
    – Infracrvena koagulacija
    – Sklerozacija

       Podvezivanje (ligatura)
    Zbog toga što u regiji gde nastaju unutrašnji hemoroidi, nema nervnih završetaka, podvezivanje se mogu izvoditi bez anestezije, tj. uspavljivanja bolesnika, koji nakon zahvata odmah može ići kući. Cilj intervencije je odstranjenje tkiva hemoroidalnih jastučića koji krvare ili ispadaju iz anusa.

    Izvodi se bez ikakve anestezije i pripreme, praktično je bezbolna. U istom aktu se mogu tretirati i do dva hemoroidna proširenja. Oporavak je brz, bez izostanka sa posla.   

     

    PREGLED I INTERVENCIJU MOŽETE ZAKAZATI NA BROJ 021/6041-737

     

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Uklanjanje masnog tkiva

    Masno tkivo može se pojaviti u svim uzrastima i dobima života i na svim mestima na telu. Pacijenti ih obično napipaju kao kuglice ispod kože. Takodje, nastanak i razvoj masnog tkiva nije praćen bolom izuzev ako ne dodje do upale ateroma ili naglog rasta lipoma.

    Veličina masnih tkiva je najčešće od 5 mm do nekoliko centimetara. Kod nekih osoba postoji genetska uslovljenost i tada postoje multipli lipomi.

     

    Hirurško uklanjanje ateroma ili masnog tkiva

    Uklanjanje ateroma ili masnog tkiva hirurškim putem je najčešći način uklanjanja ateroma. Ova intervencija se obavlja u lokalnoj anesteziji. Hirurškim instrumentom se napravi tanka linija dužinom vrha ateroma. Posebnim instrumentima se oslobodi kapsula od okolnog tkiva tako da rez na koži ostane gotovo duplo manji od prvobitne veličine ateroma. Nakon toga se izvadi sadržaj i stave konci. Na mestu intervencije ostaje sterilna gaza. Previjanje je nakon 24 časa od intervencije a kvašenje mesta intervencije je moguće nakon 48 sati. 

    Uklanjanje lipoma

    Lipomi su odnosu na aterome potpuno druga vrsta masnog tkiva. Lipomi ne sadrže kapsulu koja ih jasno odvaja od okolnog tkiva a sastoje se iz ćelija masnog tkiva koje se ubrzano uvećavaju stvarajući kuglicu ispod koće. Lipomi su uvek pokretni u odnosu na okolnu kožu a bol mogu izazvati samo ako svojim rastom pritiskaju nervne strukture. Lipomi se uklanjaju samo hirurški i u lokalnoj anesteziji. Kod ove vrste masnog tkiva nešto je veća mogućnost recidiva (ponovne pojave) nego kod ateroma. Razlog je u nejasnim granicama masnih ćelija.

    U retkim sitacijama tokom intervencije hirurg odluči da uzorak koji uklanja pošalje na patohistološku analizu.

    Kod nas možete obaviti pregled, zakazati konsultacije ili izvršiti intervenciju uklanjanja masnog tkiva.

    021/6041-737 MEDIC

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Vaskulitis

    Vaskulitis je upala krvnih sudova, koja uzrokuje promene na zidovima krvnih sudova, uključujući zadebljanje, slabljenje, sužavanje i ožiljke. Postoje mnoge vrste vaskulitisa. Neki oblici prolaze u kratkom vremenskom periodu (akutni vaskulitis), dok su drugi dugotrajni (hronični vaskulitis).

    Vaskulitis, koji je takođe poznat i kao angitis i arteritis, može da bude vrlo opasan kada organi i tkiva ne dobijaju dovoljno krvi. Ovaj nedostatak krvi može da rezultuje oštećenjem organa i tkiva, pa čak i smrću.

    Vaskulitis može da utiče na svakoga, iako su neke vrste vaskulitisa češće među pojedinim grupama. Neki oblici vaskulitisa ne zahtevaju lečenje, dok drugi mogu da uključuju lečenje, često uz dugotrajno uzimanje lekova.

    Simptomi vaskulitisa

    Simptomi vaskulitisa razlikuju se u zavisnosti od toga koji su krvni sudovi zahvaćeni i, kao rezultat toga, koji organi su pogođeni.

    Uobičajeni znakovi i simptomi vaskulitisa uključuju:

    • Groznicu
    • Umor
    • Gubitak telesne mase
    • Bol u mišićima i zglobovima
    • Gubitak apetita
    • Utrnulost ili slabost

    Dijagnoza

    Do dijagnoze se dolazi na osnovu kliničkih znakova bolesti, rezultata laboratorijskih analiza krvi i mokraće, kao i radioloških ispitivanja (ultrazvučni pregled, rendgensko snimanje, kompjuterizovana tomografija – CT, magnetna rezonancija – MR i angiografija). Kada je potrebno uzima se isečak tkiva (biopsija) i posmatra pod mikroskopom.

    Lečenje

    Lečenje vaskulitisa je dugotrajno i složeno. Osnovni cilj lečenja je da se upala što pre zaustavi i postigne dobra kontrola bolesti (indukciona, početna terapija) i da se ona dugo održi (terapija održavanja) uz izbegavanje neželjenih efekata lekova.Do sada se pokazalo da su glikokortikoidi u kombinaciji sa imunosupresivnim lekovima (ciklofosfamid) najefikasniji. Lekovi koji se koriste u terapiji održavanja su azatioprin, metotreksat i ciklosporin A  sa malom dozom glikokortikoida.

     

  • Moždani udar (šlog)

    To je bolest moždanog parenhima, koja je rezultat poremećaja moždane cirkulacije, bez obzira na to da li je taj poremećaj rezultat procesa u samom mozgu ili je poremećena moždana cirkulacija rezultat bolesti drugih organa ili organskih sistema, ili je pak uslovljena delovanjem različitih fizičkih i hemijskih agenasa.

    Moždani udar je oštećenje dela moždanog tkiva nastalo zbog začepljenja krvnog suda u mozgu ugruškom ili zbog pucanja krvnog suda s posledičnim krvarenjem u mozgu. Povišen krvni pritisak i  ateroskleroza su bitni faktori rizika za nastanak šloga. U zavisnosti od mesta i veličine oštećenja doći će do poremećaja različitih telesnih ili psihičkih funkcija koje taj deo mozga kontroliše.

    Epidemiološki status

    Moždani udar je treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, prvi uzrok invaliditeta u svetu i kod nas i vodeći uzrok demencije. . Incidenca se u Evropi kreće od 2 do 4 promila, u nekim zemljama i do 8, a smrtnost od oko 25 odsto. I pored dijagnostičkih i terapeutskih napredaka, danas je cerebrovaskularni insult bolest na trećem mestu uzroka smrtnosti u svetu (iza srčanih i malignih bolesti), a na drugom mestu uzroka invaliditeta (iza traume, povreda(

    Klinička slika

    Postoje dva tipa moždanog udara:
    • ishemijski
    • hemoragijski (krvareći).

    Uzrok ishemijskog moždanog udara je začepljenje  nekog od arterijskih krvnih sudova mozga najčešće aterosklerotskim materijalom ili krvnim ugruškom koji potekne sa izmenjene karotidne arterije. Posledica ovoga je da deo mozga ostaje bez snabdevanja krvlju koja donosi kiseonik, što dovodi do smrti ćelija sa posledičnim neurološkim defektima ili smrtnim ishodom.

    Kod krvarećeg moždanog udara dolazi do izliva krvi u neki od likvorskih prostora unutar lobanje ili u moždano tkivo sa teškom kliničkom slikom zbog pritiska na moždano tkivo, otoka okolnog moždanog tkiva i nepovoljnih efekata razgradnih produkata krvni na tonus krvnih sudova mozga. Do krvarenja može doći iz neke od sitnijih arterijskih grana, nenormalne komunikacije arterija i vena (arterio-venska malformacija) ili nenormalnog proširenja arterijskog krvnog suda (intrakranijalna aneurizma). Rezultat pucanja (rupture) je intrakranijalno krvarenje koje se klinički manifestuje jakom glavoboljom (najgora u životu) koja može, ali i ne mora biti praćena mukom, povraćanjem, ukočenošću vrata, neurološkim promenama. Nažalost, značajan broj (i do polovine bolesnika) ne bude na vreme dijagnostikovan. Bez ispravnog lečenja krvarenje može dovesti do smrtnog ishoda u do 50% bolesnika.

    Lečenje

    Moždani udar je hitno medicinsko stanje i zahteva hitan prevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je moguće primeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar: primenjuju se lekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvni sud. Na taj način omogućuje se ponovno uspostavljanje krvotoka i sprečava se odumiranje nervnih ćelija. Ova terapija može se primeniti unutar prva tri sata od nastanka ishemijskog moždanog udara nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade u adekvatno opremljenim centrima.

    Prevencija

    U tretmanu cerebrovaskularnih bolesti prevencija ima ključno mesto, i s pravom možemo da kažemo da ove bolesti više nisu igra sudbine, već odraz naših zdravstvenih navika.

    Primarna prevencija je borba protiv faktora rizika (godine, pol, pušenje, gojaznost i fizička neaktivnost, povišen krvni pritisak, upotreba kontreceptiva, poremećaji srčanog ritma, šum nad karotidnom arterijom na vratu, raniji insult, povećan hematokrit, socijalni problemi). Ova primarna prevencija ima za cilj da spreči razvoj bolesti kod osobe sa nekim ili više nabrojanih faktora rizika.

    Sekundarna prevencija obuhvata lečenje od moždanog udara, dobru rehabilitaciju (uključuje timski red neurologa, fizijatra, logopeda, psihologa, psihijatra, kardiologa], borbu protiv faktora rizika…

  • Plućna embolija

    Embolija pluća (EP) nastaje kada se tromb fragmentiše i odvojeni delovi (tromboembolusi), nošeni strujom krvi, dospeju u pluća. To je zapravo ” plućni infarkt”. Izvori embolusa u ovom slučaju su trombi koji se formiraju negde u venama tela (u stomaku, nogama i sl.) i od kojih se otkida deo i izaziva plućnu emboliju.

    Simptomi

    Embolija pluća oponaša mnoge bolesti grudi, medijastinuma i epigastrijuma. Klinička slika razvije se iznenada za nekoliko minuta, a pri plućnom infarktu za nekoliko sati. Traje obično nekoliko dana, ali s vremenom se pogoršava. Bolesnik ispoljava naglu bol u prsima, ima naglo gušenje, gubi dah, pobledi, srce počinje jako da “lupa” , može da izgubi svest i dosta je čest smrtni ishod. Tromboza dubokih vena nogu često nastaje u toku ili posle hirurških zahvata, kada bolesnik duže leži i kada se cirkulacija krvi usporava.

    Plućna embolija uzrokuje dve glavne vr­ste poremećaja: hemodinamske i respira­torne. Hemodinamski poremećaji nastaju zbog sprečavanja normalnog toka krvi iz desne komore u plućnu arteriju ili kroz deo plućne vaskulne mreže. Pri tome je glavno stablo plućne arterije kritično me-sto na kome kroz relativno uzan krvni sud, dijametar glavnog stabla plućne arterije iz­nosi 2-5 cm, treba da prođe celokupna krv iz velikog u mali krvotok.

    Veliki embolus koji opstruira obe grane plućne arterije, „jašući tromb”, dovodi do brze iznenadne smrti.

    -Ako je embolus manji, ali dovoljno veli­ki da izazove smanjivanje protoka bar do 25%, tada on izaziva dve vrste poremećaja:

    1. zastoj krvi u desnoj komori koji se re­trogradno prenosi na desnu pretkomo-ru i gornju i donju šuplju venu,
    2. povećana količina krvi u desnoj komo­ri izaziva njenu dilataciju i čini da po­većana količina krvi većom snagom udara u embolus, gurajući ga dublje u plućnu vaskulnu mrežu.

    Lečenje

    Ciljevi lečenja EP su potpora i održavanje života (u akutnoj fazi), zaustavljanje širenja tromboembolusa, pojačavanje (spontane ili indukovane) fibrinolize embolusa, i sprečavanje recidiva. Uz ranu dijagnozu i agresivno lečenje, većina pacijenata će preživeti EP, uz malu stopu recidiva. Težinu slike EP određuju veličina embolusa i bolesnikov kardio-pulmonalni status. Neki pacijenti tolerišu masivnu embolizaciju, dok oni sa narušenim kardio-pulmonalnim statusom loše podnose i male emboluse.

    Primena kiseonika (preko maske ili nazalnog katetera) pomaže većini pacijenata, ali kod onih sa veoma izraženom hipoksijom može biti neophodna intubacija traheje i mehanička ventilacija. Hipotenzija, ili popuštanje srca, obično nalažu potrebu primene inotropnih agenasa i vazopresora.

    Lečenje EP takođe obuhvata i antikoagulaciju, tromboliznu terapiju, kao i embolektomiju. Heparin je i dalje glavni farmakološki agens u lečenju EP. U odsustvu kontraindikacija, i.v. heparin bi trebalo primeniti čim se posumnja na EP i primenu nastaviti tokom sprovođenja dijagnostike. Intravenska primena heparina se nastavlja tokom 5-10 dana, ili duže (u prisustvu recidiva embolije, ili produžene aktivne tromboze u nogama ili karlici). Nakon akutne epizode, primenjuje se varfarin, tokom najmanje 3 meseca.

  • Proširene vene

    Šta su to proširene vene ?

    Proširene vene ili Variksi su izdužene, nepravilno proširene , izvijugane vene, kojima je promenjena struktura zida, i koji se kao ljubičaste ili plave izbočine javljaju na telu. Sam termin “Varikozni sindrom ” je poznat jako malom broju ljudi koji nisu iz stručnih krugova, ali sigurno je da nema nikog ko se u životu nije susreo sa pojmom proširene vene. Proširene vene su vrlo često oboljenje, slobodno možemo reći najrasprostranjenije oboljenje savremenog čoveka.  Od bolesti vena se leči 10-30% ukupne populacije, odnosno venska oboljenja su prisutna kod 50-55% odrasle populacije. Nakon navršene 60te godine učestalost venskih oboljenja po polu se izjednačava. Pouzdano je potvrđeno  da 10% ljudi u svetu ima simptome hronične bolesti proširenih vena, a 1% ljudi u svetu posle 60-te godine ima vensku ulceraciju ( ranu ).

    Ko oboleva od proširenih vena ?

    Proširene vene su bolest od koje najčešće oboljevaju osobe od 20 – 40 godina, i sama ta činjenica da su u pitanju osobe koje su u dobu kada bi trebalo da su životno i radno najsposobnije poziva na oprez. Promene na zidovima znaju biti vrlo bolne, a nakon 60te godine na mestu proširenih vena mogu se javiti rane tj. venske ulceracije.

    Proširene vene su oboljenje koje je relativno lako, ali često ima tok koji značajno napreduje, što može izazvati komplikacije i umanjiti radnu sposobnost, a u krajnjem slučaju izazvati i invaliditet.

    Gde se javljaju proširene vene ?

    Postoje dve osnovne grupe proširenih vena: površinske i dubinske.

    • Površinske proširene vene  se nalaze na koži ili ispod nje, pa se lako mogu videti, često u obliku debljih vijuga i čvorića.
    • Dubinske proširene vene se ne vide jer se nalaze između kostiju i mišica.

    Najčešće se javljaju na nogama, u predelu potkolenica, mada se mogu pojaviti i na drugim mestima.

    Komplikacije koje se mogu javiti kod osoba sa proširenim venama

    Kod osoba sa proširenim venama mogu da se jave sledeće komplikacije:

    • Prskanje kapilara i manjih vena sa okolnim izlivom krvi, koje najčešce prođe za nekoliko dana bez posledica.
    • Flebitis je zapaljenje vena bez zgrušavanja krvi koje je praćeno jačim bolom. Ako se ne leči može da dođe do tromboflebitisa.
    • Tromboflebitis je zapaljenje vena sa zgrušavanjem krvi (tromboza). Znači i tok oboljenja zavise od toga da li je tromboflebitis na površnim ili dubinskim venama.
    • Tromboflebitis površnih vena se javlja u obliku crvene tvrde trake duž površine vena. Tegobe nisu jako izražene, temperatura nije povišena i covek može i treba da hoda i da radi. Oboljenje nije opasno, jer ne daje emboliju (otkidanje dela tromba) niti posledice, ali je lečenje ipak potrebno.
    • Tromboflebitis dubinskih vena se ne vidi, ali je noga često jako otečena, vrlo bolna i napeta, javlja se visoka temperatura i bolesnik ne može da se oslanja na nogu. Oboljenje je opasno jer može da dovede do embolije i da prouzrokuje posledice. Bolesnik mora da leži oko mesec dana uz dugotrajno lecenje.
    • Tromboflebitis površnih ili dubinskih vena može da se javi i više puta – povratni tromboflebitis. U ovakvim slucajevima potrebna su detaljnija ispitivanja u cilju pronalaženja uzroka.

    Nelečenjem zapaljenih dubinskih vena može doći do daljih komplikacija:

    • otok noge,
    • otvrdnuće i zapanjelje kože,
    • ekcem i rane na nozi (ulkus kruris)

    Komplikacije proširenih vena mogu se javiti i udruženo, što još više smanjuje radnu sposobnost coveka.

    Specijalistički pregled i dopler vena nogu možete zakazati u poliklinici Medic.

     

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD