Search results for: “Urolog”

  • Neurologija

    [wp-svg-icons icon=”diamonds” wrap=”i”] Neurologija je grana medicine koja se bavi ispitivanjem i lečenjem bolesti nervnog sistema, tj. mozga, kičmene mozdine, perifernih nerava i mišića.

    Tegobe: glavobolja i drugih bolova, vrtoglavica, kriza svesti, utrnulosti, grčeva, slabosti, tremora, smetnji govora, zaboravnosti… U tome izuzev neuroloskog pregleda ponekada shodno potrebi i preporukama upotrebljavaju se sledeće dodatne dijagnostičke metode: neurofiziološke ( EEG, EMG, EP ), neuroradiološke ( Rentgen, Doppler krvnih sudova, CT ili MRI, itd. ), laboratorijske ( pregled likvora, hormonalne i druge analize ), neuropsihološke, pato – histološke i neurogenetske.

    [wp-svg-icons icon=”diamonds” wrap=”i”] Lečenje pojedinih neuroloških bolesti moze biti vrlo “jednostavno”, dok drugih vrlo kompleksno. Pri tome se upotrebljavaju razlicite formulacije lekova, operativno lečenje, fizikalne procedure, logopedski tretmani.
    Ovom medicinskom disciplinom se bave lekari – specijalisti neurologije, koji pri tome upotrebljavaju neurološki pregled kao svoj „instrument“. Pregled nije neprijatan i u osnovi nije bolan, a prosečno vremensko trajanje je od 30 – 60 minuta.

    [wp-svg-icons icon=”diamonds” wrap=”i”] Neurološki pregledi u poliklinici “MEDIC” obavljaju se  svakodnevno.

    📘Neurološke bolesti – Neurološke smetnje. Multipla skleroza, parkinsonova bolest, alchajmer, demencija, migrena, tumor mozga, epilepsija, autizam… I u ovom slučaju ove bolesti sve češće se povezuju sa ishranom i životnim navikama, pogotovu ishranom bogatom neuro stimulatorima poput aspartama i MSG-a a sve češće i šećerom i mlekom.

  • Urologija

    Najčešći razlozi zbog kojih se pacijenti javljaju urologu su infekcije mokraćnih puteva, kamen u bubregu i mokračnim putevima i oboljenja prostate. Na žalost, čest razlog dolaska urologu su i tegobe iza kojih se krije neko od malignih oboljenja urogenitalnog trakta.

     

    • Specijalistički urološki pregled.
    • Dijagnostika i lečenje oboljenja prostate, mokraćne bešike, bubrega.
    • Kamen u bubregu, lečenje kalkuloze urotrakta.
    • Ispitivanje lečenje muškog steriliteta.
    • Dijagnostika i lečenje seksualne disfunkcije.
    • Fimoza dijagnostika i lečenje.
    • Prostata, benigna hiperplazija prostate i karcinom prostate, lečenje.
    • Urofloumetrija kod bolesnika sa uvećanom prostatom i poremećajima mokrenja.
    • Biopsija TRUS kod sumnje na karcinom prostate.
    • Polno prenosive bolesti, brisevi uretre na Chlamidiu, Mycoplasmu, Ureaplasmu i opšti bakteriološki bris uretre.
    • Kondilomi, dijagnostika i lecenje kauterizacijom.
    • Adekvatno lečenje infekcija izazvanih E. Colli kod žena.
    • Ultrazvučna dijagnostika abdomena i urotrakta.
    • Ultrazvučni pregled uroloških organa (bubrezi, m. bešika, prostata),
    • Ultrazvučni doppler pregled kod varikocele,
    • Ultrazvučni pregled penisa (krv sudovi, plakovi),
    • Ultrazvučni pregled skrotuma (testisi, epididimisi) i druge urološke usluge.

    [wp-svg-icons icon=”pencil” wrap=”i”]Blagovremeno i tačno postavljena dijagnoza olakšaće izlečenje i sprečiti neželjene posledice i komplikacije kako benignih oboljenja (infekcija, kamen, benigno uvečanje prostate i sl.), tako i malignih oboljenja koja su, ako su otkrivena u ranom stadijumu razvoja, najčešće definitivno izlečiva.

    Specijalista iz Novog Sada. 

    Zakažite svoj termin na vreme.

    BOLESTI [wp-svg-icons icon=”arrow-right-2″ wrap=”i”]

  • Prošireni paket za muškarce

     

    • Laboratorijske analize: KKS+LE, SE, glukoza, urea, kreatinin, lipidni status, AST, ALT,  bilirubini, pregled urina.
    • UZ abdomena
    • Oftalmološki pregled
    • Pregled urologa
    • Opšti lekarski pregled interniste+EKG (obuhvata uzimanje kompletnih anamnestičkih podataka, vrata, ždrela, palpatorni pregleda štitaste žlezde, pregled srca i pluća, pregled stomaka, pregled ekstremiteta na prisustvo varikoziteta, merenje telesne težine i visine, krvnog pritiska i temperature, ekg zapis).

    Ukupno: 17.500,00 dinara

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Neurološke bolesti

        Neke od najčešćih bolesti i smetnji nervnoga sistema.

        Neurovaskularne bolesti

    Vaskularne bolesti mozga pripadaju grupi vodećih bolesti kako po zastupljenosti tako i po ceni lečenja. Moždani udar ili šlog predstavlja prestanak funkcije određenih grupa moždanih ćelija usled začepljenja krvotoka ili prskanja krvnih sudova u mozgu.

    Svaki zastoj može biti koban a problem se manifestuje otkazom onih funkcija koje dotične ćelije kontrolišu. Već posle 5-10 minuta nastaju prva oštećenja a posle nekoliko sati nastaju trajna oštećenja koja je kasnije nemoguće ispraviti čak i da otpušite krvni sud. 

    Rezultat moždanih udara najčešće bude oduzetost pojedinih delova tela, teškoće pri govoru, gubitak određenih osećaja, gubitak svesti a u trećini slučajeva dolazi i do smrtnog ishoda.  Po procentu smrtnosti moždani udar je na trećem mestu odmah posle bolesti srca i karcinoma.

    Vrlo je bitno prevenirati ovakva oboljenja korigovanjem faktora rizika prvenstveno povišenog pritiska, dijabetesa, gojaznosti, pušenja.

    Multiplaskleroza

    Multiplaskleroza je progresivno autoimuno oboljenje koje pogađa centralni nervni sistem (belu masu), optički živac i kičmenu moždinu.

    Simptomi ove bolesti variraju u zavisnosti od toga koji je deo nervnog sistema najviše pogođen.

    U početku to mogu biti vrtoglavice, težak umor, zamućen ili dvostruki vid. Zatim tu su trnci u udovima, gubitak ravnoteže, drhtanje, poromećen govor, disfunkcija creva i mokraćnog mehura (nemogućnost zadržavanja mokraće), gubitak mišićnog i koštanog tkiva, seksualna disfunkcija, problemi sa disanjem. Još uvek se ne zna tačan uzrok ove bolesti ali se sumnja na lošu ishranu, stres ili eventualno virus koji bi to mogao izazvati.

    Parkinsonova bolest

    Ova bolest je karakteristična za stariju populaciju. Njena osnovna karakteristika je usporenost i nespretnost uz poremećaj hoda i ravnoteže. Bolest se javlja skoro neprimetno i sporo napreduje.

    Glavni simptomi su tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i bradikinezija (usporenje pokreta). Drhtanje počinje sa rukama, prvo jedna a onda i druga, zatim se prenosi na noge, donju vilicu, jezik, glavu. Rigor se javlja najčešće u kao ukočenost u predelu vrata, ramena, šakama i stopalima zbog čega pacijenti zauzimaju polunagnuti položaj sa savijenim kolenima i laktovima. Pored ovih simptoma često je prisutna depresija, demencija, poremećaj sna, mokrenja i stolice, problemi sa disanjem, gutanjem, govorom, seksualnom funkcijom.

    Za sada, iz medicinskog ugla, lečenje parkinsovnove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. Lečenje obuhvata i nefarmakološke mere poput telesnih vežbi, ishrane, grupe za podršku… 

         Alchajmer

    Alhajmer predstavlja bolest dementnosti ili poremećaj pamćenja i koja napreduje do tačke sve dok osoba više nije u mogućnosti da obavlja aktivnosti u svakodnevnom životu. Ovaj neurološki poremećaj uništava neurone u veze u moždanoj kori što dovodi do gubitka moždane mase. Do skoro je to bila bolest samo starije dobi ali danas ta granica počinje polako da se spusta.

    Kod ove bolesti dolazi do postepenog i nepovratnog gubitka pamćenja, sposobnost govora, svesti o vremenu i prostoru. Obično se počne sa sitnim “zaboravnostima” tipa ne znam gde samo ostavi ključeve i stvari, javljaju se problemi sa usvajanjem novih informacija. Kako bolest napreduje pacijent se teže orijentiše sa datu

    mima i danima u nedelji, gubi se u prostoru, teže pronalazi ulice. Prosečno vreme preživljavanja ove bolesti je 7-10 godina nakon čega nstupa smrt ali ovaj period može varirati i od 3-20 godina što zavisi od starosti pacijenta.

     

     

     

        Tumori na mozgu

    Tumori na mozgu predstavljaju abnormalno bujanje tkiva u samom mozgu. Tumori na mozgu mogu nastati iz samog moždanog tkiva ili mogu doći iz drugih delova tela putem metastaze.

    U zavisnosti od ponašanja ove tumore delimo na benigne i maligne. Benigni tumori su nenormalni rast, nekancerogeni rast tikiva u mozgu.  Ne metastaziraju i u tom smislu su manje opasni od malignih ali fizičkim narastanjem oni vrše pritisak na moždano tkivo i mogu izazvati brojne i smrtonosne komplikacije.

    Maligni tumor je bilo koji rak u mozgu koji ima mogućnost prožimanja i uništavanja susednih tkiva i metastaziraju kroz krvotok. U mozgu mogu rasti nekoliko vrsta benignih tumora: švanomi, ependimomi, meningeomi, adenomi, osteomi, hemangioblastomi.

    Najčešći maligni tumori su metastaze raka koji je nastao u nekom drugom delu tela. Rak pluća, rak dojke, maligni melanom, leukemija i limfom – svi oni se mogu širiti u mozak. Simptomi obično nastanu kada je moždano tkivo razoreno ili izloženo pritisku. Simptomi moždanog tumora mogu početi sa dugom i teškom glavoboljom koja se učestalo ponavlja, neravnoteža, neusklađenost pokreta, vrtoglavica, dvoslike a kasnije i mučnina i povraćanje. Tumor može izazvati slabost ili paralizu ruke ili noge na jednoj strani tela, poremetiti osećaje za toplo, hladno, vid, sluh. 

       Migrena

    Migrena je hronična bolest koja je izražena srednjim i jakim glavoboljama. Glavobolja obično zahvata

    jednu polovinu glave i pulsirajućeg je tipa mada može zahvatiti i celu glavu. Često puta se udružuje sa bolovima u vratu i obično traje od 2 do 72 sata. Prateći simptomi su mučnina, povraćanje, fotofobija, osetljivost na zvuk. Bol se pojačava sa pojačanjem fizičke aktivnosti. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca (2-3x).

    Simptomi i najave migrena mogu biti kratkotrajan poremećaj u govoru, vidu, osećaju i motorici. Uzroci pojave migrena još uvek su nepoznati ali lekari sumnjaju da hormoni mogu biti mogući uzrok. Migrena se smatra neurovaskularnom bolešću. Lekovi poput analgetika i ibuprofena mogu smanjiti bolove ali oni ne leče ovaj problem.

         Epilepsija

    Epilepsija je bolest mozga je jedna od najčešćih bolesti i poremećaja u neurologiji i čine je povremeni  i najčešće kratkotrajni poremećaji funkcije kore mozga. Karakterišu je ponavljajući napadi za vreme kojih može doći do delimičnog ili potpunog gubitka svesti. Takođe mogu se javiti neobični pokreti vilice, ukočenost, poremećaj govora, grčenja, gubitka osećaja i sl…

        Autizam

    Autizam je biološki razvojni poremećaj mozga. Radi se o skupu težih smetnji u razvoju obično pre 3.  godine života. Simptomi autizma mogu biti različiti ali generalno svi oni dovode do zastoja u psihičkom razvoju deteta, njegovoj komunikaciji i interakciji sa drugima.

    Problem se najčešće javalja u socijalnoj interakciji, komunikaciji i ponašanju. Težak autizam može izazvati velike teškoće u interakcji i skoro nemogućnost komunikacije među decom. Deca mogu pokazati znake autizma u ranom detinjstvu ili se prvih nekoliko meseci mogu razvijati normalno a nakon toga pokazati znake autizma.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”] NAZAD

     

  • Moždani udar (šlog)

    To je bolest moždanog parenhima, koja je rezultat poremećaja moždane cirkulacije, bez obzira na to da li je taj poremećaj rezultat procesa u samom mozgu ili je poremećena moždana cirkulacija rezultat bolesti drugih organa ili organskih sistema, ili je pak uslovljena delovanjem različitih fizičkih i hemijskih agenasa.

    Moždani udar je oštećenje dela moždanog tkiva nastalo zbog začepljenja krvnog suda u mozgu ugruškom ili zbog pucanja krvnog suda s posledičnim krvarenjem u mozgu. Povišen krvni pritisak i  ateroskleroza su bitni faktori rizika za nastanak šloga. U zavisnosti od mesta i veličine oštećenja doći će do poremećaja različitih telesnih ili psihičkih funkcija koje taj deo mozga kontroliše.

    Epidemiološki status

    Moždani udar je treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, prvi uzrok invaliditeta u svetu i kod nas i vodeći uzrok demencije. . Incidenca se u Evropi kreće od 2 do 4 promila, u nekim zemljama i do 8, a smrtnost od oko 25 odsto. I pored dijagnostičkih i terapeutskih napredaka, danas je cerebrovaskularni insult bolest na trećem mestu uzroka smrtnosti u svetu (iza srčanih i malignih bolesti), a na drugom mestu uzroka invaliditeta (iza traume, povreda(

    Klinička slika

    Postoje dva tipa moždanog udara:
    • ishemijski
    • hemoragijski (krvareći).

    Uzrok ishemijskog moždanog udara je začepljenje  nekog od arterijskih krvnih sudova mozga najčešće aterosklerotskim materijalom ili krvnim ugruškom koji potekne sa izmenjene karotidne arterije. Posledica ovoga je da deo mozga ostaje bez snabdevanja krvlju koja donosi kiseonik, što dovodi do smrti ćelija sa posledičnim neurološkim defektima ili smrtnim ishodom.

    Kod krvarećeg moždanog udara dolazi do izliva krvi u neki od likvorskih prostora unutar lobanje ili u moždano tkivo sa teškom kliničkom slikom zbog pritiska na moždano tkivo, otoka okolnog moždanog tkiva i nepovoljnih efekata razgradnih produkata krvni na tonus krvnih sudova mozga. Do krvarenja može doći iz neke od sitnijih arterijskih grana, nenormalne komunikacije arterija i vena (arterio-venska malformacija) ili nenormalnog proširenja arterijskog krvnog suda (intrakranijalna aneurizma). Rezultat pucanja (rupture) je intrakranijalno krvarenje koje se klinički manifestuje jakom glavoboljom (najgora u životu) koja može, ali i ne mora biti praćena mukom, povraćanjem, ukočenošću vrata, neurološkim promenama. Nažalost, značajan broj (i do polovine bolesnika) ne bude na vreme dijagnostikovan. Bez ispravnog lečenja krvarenje može dovesti do smrtnog ishoda u do 50% bolesnika.

    Lečenje

    Moždani udar je hitno medicinsko stanje i zahteva hitan prevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je moguće primeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar: primenjuju se lekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvni sud. Na taj način omogućuje se ponovno uspostavljanje krvotoka i sprečava se odumiranje nervnih ćelija. Ova terapija može se primeniti unutar prva tri sata od nastanka ishemijskog moždanog udara nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade u adekvatno opremljenim centrima.

    Prevencija

    U tretmanu cerebrovaskularnih bolesti prevencija ima ključno mesto, i s pravom možemo da kažemo da ove bolesti više nisu igra sudbine, već odraz naših zdravstvenih navika.

    Primarna prevencija je borba protiv faktora rizika (godine, pol, pušenje, gojaznost i fizička neaktivnost, povišen krvni pritisak, upotreba kontreceptiva, poremećaji srčanog ritma, šum nad karotidnom arterijom na vratu, raniji insult, povećan hematokrit, socijalni problemi). Ova primarna prevencija ima za cilj da spreči razvoj bolesti kod osobe sa nekim ili više nabrojanih faktora rizika.

    Sekundarna prevencija obuhvata lečenje od moždanog udara, dobru rehabilitaciju (uključuje timski red neurologa, fizijatra, logopeda, psihologa, psihijatra, kardiologa], borbu protiv faktora rizika…

  • Uretritis i cervicitis

    Uretritis ili zapaljenje uretre je često uzrokovano infekcijom. Karakteristično je da se pacijenti žale na curenje iz uretre i tegobe sa mokrenjem koje spadaju u grupu dizuričnih tegoba. Pregledom se ustanovi da je curenje gnojavo ili gnojavo providno iz uretre. Najčešći uzročnik su bakterije, Neisseria gonorrhoeae i Chlamidia trachomatis..

    Preporuka je da se mora urditi testisranje tj. bris uretre da se dokumentuje specifična bolest pošto oba uzročnika mogu dovesti do zdravstvenih problema koja su već u mnogim radovima poznati i objavljeni. Isto tako tačna dijagnoza je neophodna i za partnera i na taj način zaustavljanje daljeg širenja infekcije.

    Tradicionalni dijagnostički algoritam uključuje mikroskopsko ispitivanje Gram obojenog preparata ureteralnog iscedka za gram negativne intraćelijske diplokoke i kulturu za N. Gonorrhoeae. Preporuka centra za kontrolu bolesti i prevenciju iz 2006. god koja je relevantna ustanova u svetu za ovaj medicinski problem je da ukoliko ne postoji mogućnost da se uradi testiranje indikovano je pacijenta tretirati empirijski za obe infekcije. To znači da ukoliko je klinička slika jasna treba dati antibiotik u nekim slučajevima i napamet.

    Komplikacije uretritisa kod muškarca uključuju epididimitis, diseminovanu gonokoknu infekciju i Reiterov sindrom. Komplikacije kod ženskog seksualnog partnera mogu uzrokovati karličnu zapaljensku bolest, ektopičnu trudnoću i infertilitet.

    Uzroci bolesti

    Gonoreja je dijagnostikovana kada se nađe N. Gonorrhoeae bojenjem po gramu ili u kulturi.Negonokokni uretritis (NGU) kada se ne nađe gram negativni intracelularni mikroorganizam mikroskopskim ispitivanjem.

    Chlamidia trachomatis je najčešća infekcija koja uzrokuje NGU. Odgovorna je za 23-55% slučajeva u objavljenim serijama, ali se mora naglasiti da je proporcija slučajeva niža u svakodnevnoj urološkoj praksi.

    Prevalenca infekcije hlamidijom je različita u različitim starosnim grupama. Mnogo je manja pojava ove infekcije u starijih mškaraca. Dokazivanje ove infekcije je neophodno zbog odnosa sa partnerom, daljeg ispitivanja i tretmana infekcije.

    Uzročnik najčešćih slučajeva nehlamidijalnog NGU je nepoznat. U nekim serijama značajno mesto, čak do 20-30% slučajeva igraju genitalne mikoplasme, Ureaplasma urealyticum i naročito Mycoplasma genitalium ili M. Hominis. Trichomonas vaginalis, protozoa parazit i herpes simplex virus (HSV) mogu takođe uzrokovati negonokokni uretritis. Testiranje i tretman ovih mikroorganizama se razmatra i vrši u situacijama kada NGU ne odgovara na predhodni tretman.

    Dijagnoza bolesti. Kako dokazati uretritis?

    Vema je važno dokumentovati uretritis jer neki pacijenti imaju simptome u odsustvu inflamacije. Uretritis se može dokumentovati prisustvom bilo kog od sledećih kliničkih znakova:

    • Providno, serozno, gnojno curenje iz uretre viđeno fizikalnim pregledom
    • Više od 5 leukocita sa uljnom imerzijom na mikroskopskom polju iz sekreta uretre dobijene bojenjem po Gramu.
    • Ili vise od 10 leukocita na najvecem uvelicanju pod mikroskopom iz prvog mlaza urina. Bojenje po Gramu je najznačajniji dijagnostički test za dokazivanje uretritisa.

    Ovaj test je brz, visoko senzitivan i specifičan.

    Ukoliko se ne nađu ovikriterijumi koji su neophodni za dokaz uretritisa tada tretman može biti odložen. Pacijenta treba testirati za obe bakterije i Gonokok i Hlamidiu trachomatis.

    Empirijski tretman i lecenjesimptoma bez dokazanog prisustva uretritisa je preporučeno samo za pacijente sa visokim rizikom za infekciju i obavezno je i dalje praćenje pacijenta. Empirijski treman treba da bude odgovarajući i za gonokok i za hlamidijalnu infekciju. Sexualni partneri takođe treba da budu tretirani na odgovarajući način.

    Lečenje infekcije

    Uretritis, cervicitis i udružene infekcije: preporučeni tretmani

    •  Nekomplikovan uretritis, cervicitis i rektalnainfekcija – indikovana je antibiotska terapija prepisana od strane lekara specijaliste nakon pregleda i uzetih briseva i to u trajanju od sedam dana.
    • Nekomplikovana infekcija farinksa – indikovana je terapija kao i gore u istom trajanju od sedam dana.
    • Negonokokni uretritis (hlamidijalna infekcija) – lečenje traje takođe 7 dana
    • Rekurentni i perzistentni uretritis – postoje preporuke sa rezervnim antibioticima ali takođe u trajanju od sedam dana.

    Ovo su preporuke iz 2006. Godine centra za kontrolu i prevenciju seksualno prenosivih bolesti.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Hlamidija

    Infekcija Chlamidiom trachomatis se danas često viđa među seksualno aktivnom populacijom. Ona ima karakteristiku da može da postoji u urogenitalnom traktu, a da je pri tome potpuno asimptomatska. Ova infekcija se povezuje sa zapaljenskim sindromom koji kasnije može uticati na infertilitet i zato je neophodno njeno lečenje. U svetu infekcija chlamidiom se nalazi na prvom mestu u odnosu na druge seksualno prenosive bolesti. Chlamidia se prenosi seksualnim kontaktom i to kako vaginalnim, analnim tako i oralnim putem.

    Klinička slika hlamidije

    Vrlo često pacijenti nemaju nikakve simptome bolesti. Inkubacija traje od sedam dana do dvadeset i jedan dan. Prema različitim studijama asimptomatski pacijenti se javljaju i do 50% što je veoma visok procenat. Iz tog razloga je nekada potrebno i rutinski uraditi briseve uretre naročito u slučaju nezaštićenih odnosa u prošlosti. Partneri mogu biti dugo u vezi i to sa nezaštićenim odnosima i da uopšte ne znaju da imaju infekciju.

    Simptomi hlamidije kod muškaraca

    • Osećaj crvenila ili svraba oko spoljašnjeg otvora uretre
    • Peckanje pri mokrenju
    • Osećaj nelagodnosti u testisima
    • Providan sekret iz uretre

    Simptomi hlamidije kod žena

    • Prisustvo vaginalnog sekreta
    • Peckanje pri mokrenju
    • Nelagodnost u maloj karlici i nisko u leđima
    • Povremeno vaginalno krvarenje
    • Nelagodnost pri seksualnom odnosu

    Laboratorijsko dokazivanje chlamidie

    Kada postoji sumnja na infekciju Chlamidiom trachomatis indikovano je uraditi testiranje. danas postoji nekoliko tipova testova za dokazivanje bolesti i to su:

    PCR test – To je najosetljiviji test za dokazivanje chlamidie i može se raditi iz uzorka telesnih tečnosti ili iz urina. Kod svih testova postoji verovatnoća lažno pozitivnih nalaza a kod ovog testa je ona najmanja.

    Elisa test – Osnova ovog testa je da se pronađu antigeni hlamidije, a oni su upravo odgovorni za aktivaciju reakcije domaćina tj. pacijenta koji je inficiran.

    DNK test – Zasniva se na dokazivanju DNK chlamidie iz uzorka dobijenog od pacijenta.

    Test direktnih imunofluoroscentnih antitela – Ovo je test koji se danas široko upotrebljava za brzu dijagnozu bolesti. Ovom metodom se imunofluoroscentna antitela vezuju za antigene chlamidie. Pod fluorescentnim mikroskopom se mogu dijagnostikovati iz direktnog razmaza koji je dobijen od pacijenta.

    Veoma je značajno iskustvo laboratorije u posmatranju mikroskopskog preparata i zato se nekada javljaju i lažno pozitivni i lažno negativni rezultati.

    Lečenje chlamidie

    Danas kada živimo u eri antibiotika lečenje ove bolesti je veoma uspešno. Ukoliko lekar posumnja na bolest koja je uzrokovana Chlamidiom može prepisati terapiju i bez laboratorijske potvrde, da bi što pre prestali simptomi bolesti. Danas postoji prva i druga linija terapije. Lekovi izbora su lekovi iz grupe tetraciklina i azitromicin. Terapija moze biti jednokratna ili u trajanju od sedam dana. Ukoliko nije došlo do izlečenja neophodna je druga linija terapije. Veoma je značajno da se leče oba partnera jer na taj način neće doći do reinfekcije. Odnosi za vreme terapije trebaju da budu sa zaštitom.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Genitalni herpes virus

    Genitalni Herpes – HSV je neizlečiva i infekcija virusom koja se povremeno vraća.

    Dignoza bolesti, kako dokazati genitalni herpes

    Karakteristično je da se javljaju genitalne lezije koje počinju kao bezbolne papule ili vesikule. Često genitalne lezije evoluiraju u pustule ili ulceracije koje se mogu videti na pregledima u ambulantama kada se pacijenti jave.

    Kod primarne infekcije ulcerativne lezije traju od 4-15 dana dok se ne jave kruste ili reepitalizacija ili obe promene zajedno. Pacijenti opisuju osećaj bola, štipanja, vaginalnog ili uretralnog iscedka kao i osetljivost u predelu ingvinalnih limfnih žlezda. Nekada se javlja groznica, glavobolja i bol u mišićima. Klinički simptomi bola i iritacije od strane genitalnih lezija se stepenasto povećavaju tokom prvih 6 do 7 dana, postižu maksimalni intenzitet od 7. do 11. dana i tada dolazi do prolaska tegoba u toku druge i treće nedelje infekcije.

    Oba HSV serotipa uzrokuju genitalne ulceracije, HSV-1 i HSV-2. Studije pokazuju da od 5-30% slučajeva uzročnik je HSV-1. Međutim ponovna pojava ili rekurenca kod ovog tipa je manja nego kod infekcije HSV-2.

    Lečenje genitalnog herpesa

    Lečenje sistemskom antivirusnom infekcijom rezultira u parcijalnoj kontroli simptoma i znakova genitalne HSV infekcije. Tri antivirusna leka pokazuju poboljšanje u randomizovanim kliničkim studijama i to su :acyklovirvalacyclovir i famciclovir. Lokalni tretman aciklovirom pokazuje manji efekat nego sistemska terapija.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Epididimitis (epididymitis)

    Epididimitis (epididymitis) je uzrokovan seksualno prenosivim patogenima ili orgnizmima koji izazivaju infekcije urinarnog trakta.

    Među seksualno aktivnim muškarcima mlađim od 35 godina najčešći uzročnici su seksualno prenosivi patogeni i to C. Trachomatis i N. Gonorhoeae. Epididimitis može biti uzrokovan i bakterijom E. Coli.

    Epididimitis može biti i asimptomatski ali se najčešće javlja kao otok pasemnika, dela kanala kuda prolaze spermatozoidi iza i iznad testisa. Praćen je vrlo često i temperaturom i crvenilom koze inficirane strane skrotuma. Javlja se i bol i osetljivost hemiskrotuma. Lečenje se vrši antibiotskom terapijom ali nakon dijagnostike koja podrazumeva uzimanje briseva uretre, kao i ultrazvučni pregled testisa i epididimisa.

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD

  • Kondilomi

    Kondilomi su uzrokovani infekcijom humanog papiloma virusa (HPV).

    Izolovano je više od 80 HPV genotipova, a od toga više od 20 inficiraju genitalni trakt. Mnogi od ovih genitalnih HPV infekcija su asimptomatski, subklinički ili neprepoznati. U zavisnosti od njihove veličine i lokalizacije vidljive spoljne bradavice mogu biti bolne, trošne i mogu izazivati svrab ili sve od ova tri simptoma. Neki od tipova HPV mogu izazivati cervikalnu displaziju kao i vaginalni, analni i cervikalni skvamozni ćelijski karcinom.

    Najčešće se dijagnoza postavlja inspekcijom i fizikalnim pregledom. Dijagnoza može biti potvrđena biopsijom, ako je neophodno, ali to su retke situacije. Rutinska upotreba tip specifičnog HPV nuklearnog acid testa  nije indikovana za dijagnozu i tretman vidljivih genitalnih bradavica. (preporuka centra za kontrolu bolesti i prevenciju iz 2006.)

    Lečenje je neophodno i postoji nekoliko vrsta a jedna od najboljih je uklanjanje bradavica kauterizacijom(spaljivanje kondiloma).

    [wp-svg-icons icon=”arrow-left-2″ wrap=”i”]NAZAD